Put malih koraka jednog planinarskog vodiča

​Hodam drvenim stepenicama iznad vode koja stvara priličnu buku dok teče niz stijene stvarane milijunima godina. U kanjonu smo zvanom Medvjeđi prolaz, u Alpama kraj Graza. Preko 3500 stepenica vodi strmom stazom dužine 1.3 kilometara i visinske razlike 350 metara. Čudo prirode upotpunjeno remek djelom ljudskih ruku.

Nakon prolaska kanjonom, popet ćemo se na vrh Hochlantsch na 1722 metra. Noge su "lagane" zbog redovitog vježbanja odnosno kombinacije kratkih jutarnjih tjelovježbi, intenzivnih jednosatnih treninga i odlazaka u prirodu pa osjećam da ulazim u tjelesnu kondiciju u kakvoj nisam bio nikada u životu. Velika tema za sebe i veselim se da ću uskoro pisati o njoj.

Zastajem i pratim posljednju osobu grupi da ne ide sama. Vlado, naš vodič je na početku grupe. Funkcioniramo gotovo kao tim iako to ovdje u službenom smislu nismo. Spontano se tako dogodilo pa mu po potrebi javljam da zastanu i pričekaju jer ta osoba iz grupe ne podnosi najbolje ove strme stepenice.

Početak jednog prijateljstva

Vlado je moj planinarski vodič s kojim doživljavam ove planinarske avanture posljednjih godinu dana. Upoznali smo se prije nekoliko godina, tijekom održavanja moje jednodnevne web radionice. Nisam ni pomislio tada da će se to poznanstvo razviti u prijateljstvo, jer se na prvi pogled činilo da smo dvije potpuno različite osobe.

Nakon edukacije ostali smo u kontaktu, a nakon par mjeseci počeli smo poslovno surađivati. Radio je tada u jednoj kompaniji za dostavu paketa u Hrvatskoj. Sjećam se da je bio jako nezadovoljan načinom na koji su se poslodavci odnosili prema njemu i kolegama. 

Kada bi počeli pričati o njegovom poslu, pognuo je pogled, kada pi spomenuli planine, oči su mu svaki put zasjajile

Bio je prvi klijent koji je po završenom poslu svojevoljno platio više nego što je trebalo platiti. S 28 godina i tek 2 godine u poduzetništvu, nisam mogao vjerovati da sam to doživio. Povremeno smo se čuli radi održavanja njegove tadašnje web stranice kroz koju je prodavao nakit od dragog kamena koji je sam izrađivao.

Onda me jednog dana nazvao i rekao da kreće s nečim novim. Osjetio sam novu energiju u njegovom glasu, činilo se kako je nešto sazrelo u njemu. Svoje dugogodišnje iskustvo planinarenja oplemenio je postavši planinarski vodič. Odlučio je raditi izlete po poznatim i manje poznatim, neistraženim lokacijama u Hrvatskoj. 

Bila je 2016. godina. Više nije radio kao dostavljač nego je već neko vrijeme bio zaposlen u građevinskoj tvrtki koja je gradila montažne kuće. Drugi posao, drugi ljudi, ali sve ono ostalo, manje-više bilo je isto. 

Nije bio sretan, a i cijela ta situacija u građevinskom sektoru bila je katastrofalna. Kada bi počeli pričati o njegovom poslu, pognuo bi pogled, kada bi spomenuli planine, oči su mu svaki put zasjajile. Dvije godine gurao je svoje Vesele izlete (tako je nazvao taj svoj novi projekt) i paralelno radio montažne kuće. 

Ono što bi mukom zaradio, ulagao je u ono o čemu je sanjao. Umoran od napornog dana na gradilištu, popodne bi istraživao i kreirao nove ture. Izlete je često morao otkazivati i vraćati ljudima novac jer se nije skupio onaj minimalni broj osoba da bi mu putovanje bilo barem na pozitivnoj nuli.

Ključni trenutak nakon kojeg nije bilo povratka

Plaća u tvrtki u kojoj je bio zaposlen nije bila redovita, razni problemi su se nizali jedan za drugim. Problemi čiji uzrok nije bio, a nije mogao biti niti rješenje zbog tromosti sustava u tvrtki. Shvatio je tada da želi biti dio rješenja, a ne dio problema.

Došao je taj trenutak i Vlado je prelomio. 2018. godine, s dvoje male djece, odlučio je dati otkaz. Okrenuo se u potpunosti svojoj strasti, planinarenju i vođenju ljudi u prirodu. Počeo je ostvarivati svoje snove u koje, kako kaže, nitko nije vjerovao. 

Entuzijazam i zahvalnost su najbolje riječi kojima mogu opisati te trenutke suradnje s njim i stvaranje platforme na kojoj će prodavati izlete. Iz vikenda u vikend gradio je svoju priču, stepenicu po stepenicu. Baš kao što su neki vrijedni ljudi izgradili drvene stepenice u ovom kanjonu kojim upravo prolazim. 

Nikako nije uspijevao osigurati onu minimalnu plaću dostatnu da čovjek ne brine o novcu iz mjeseca u mjesec. I onda, 2019. godine, njegov posao je eksplodirao. Ne samo da je punio subote, nego je počeo organizirati izlete nedjeljom. Često jedan kombi s 8 mjesta ne bi bio dovoljan pa je počeo angažirati dodatnog vozača za drugi kombi. Nekako sam slutio to govoreći mu da se ne zamara previše neuspjelim pokušajem na stranom tržištu. Nije uspio dovesti strance u Hrvatsku, ali je uspio iz Hrvatske povesti ljude u slovenske i austrijske Alpe, a uskoro će i puno dalje. 

Dobri ljudi zaslužuju da se o njima piše

I tako, stojim iznad zadnje stepenice Medvjeđeg prolaza. Okrećem se i gledam sve te stepenice kojima smo prošli. Pomišljam kako je ovaj čovjek koji nas vodi ovdje stvarno zaslužio sve što mu se događa. Kako treba pisati o dobrim ljudima više. Medijski prostor je zatrpan onima koji nam pokazuju kojim smjerom NE treba ići.

Ljudi poput Vlade nam pokazuju da ne postoji čarobna pilula za uspjeh, postoji samo čaroban PROCES. Taj proces zovem put malih koraka, put hrabrih pokušaja kojeg čine padovi i usponi iz kojih učimo i rastemo. 

Put neizvjesnosti i onih trenutaka kad hodaš, a imaš osjećaj da lebdiš iznad tla jer si upravo probio svoje granice. 

Put vjere u sebe kad nitko ne vjeruje u tebe.

Naši putevi su se spojili

Kad doživi neki veliki uspjeh, Vlado me nazove i razveseli dijeleći sa mnom te trenutke. Naši putevi su se spojili, njegovi Veseli izleti i moj Put malih koraka. Naše prijateljstvo i suradnja ide dalje u neke nove avanture u prirodi i zajedničke projekte. 

I na kraju, par riječi o vrhu Hochlantsch. Vlado je putem govorio da nas čekaju prekrasni vidici. Došli smo gore i nismo vidjeli ništa osim bjeline. Bili smo okruženi oblacima, ali sretni i zadovoljni.

Planina ne daje obećanja osim jednog, a to je da ćeš odbacivanjem etiketa koje skupljaš cijeli život i uloga koje igraš svaki dan, zaigrati onu ulogu koja donosi iz tebe ono što stvarno jesi. Iz te uloge rađa se inspiracija i kreativnost bez granica kao kad smo djeca stvarali u trenutku gledajući u ovaj svijet kao jednu ogromnu priliku da ostvarimo živote o kojima maštamo.

Ispod vedrog ili neba punog oblaka...

Sasvim je svejedno...

Dok god smo okruženi ljudima s kojima kad se rastanemo, jedva čekamo ponovno se sastati.

Prijateljstvo je to!