Budi kao podmornica (kad zatreba)

Lijepo mi je rekao moj dragi prijatelj prije nego što će se roditi ovo malo slatko stvorenje: "Budi kao podmornica". 

Nisam u potpunosti shvaćao te njegove riječi dok me životne okolnosti, nekoliko mjeseci kasnije, nisu prisilile da ih shvatim i "postanem podmornica". A što znači biti kao podmornica. 

E pa evo da ti objasnim jer možda i tebi to zatreba sutra.

Biti kao podmornica znači tiho ploviti ispod površine maksimalno štedeći svu moguću energiju kako bi onda kada ti zatreba, imao rezerve potegnuti i "ostati živ". 

A što to znači u praksi? 

Kao tata dvije djevojčice, jedne predškolarke od šest godina i jedne predvrtićarke od jedanest mjeseci, morao sam se privremeno pomiriti da trenutno neće biti prilike za mnoge aktivnosti u kojima uživam i koje me ispunjuju. Prije svega planinarenje.

Također, prethodna skoro dva mjeseca nisam niti riječi napisao i objavio na ovoj stranici iako me i pisanje jako raduje. Kreativnost je privremeno presušila. 

Uz sve izazove oko ove malene puzavice koja znatiželjno istražuje svaki kutak našeg stana, dogodi se da zbog starije kćeri ostanem budan u sitnim noćnim satima jer je u nekoj fazi kad se probudi i ne može zaspati zbog raznih strahova za koje struka kaže da su normalni u toj dobi. Sve što možeš tada je pomiriti se i prilagoditi. Svoj krevet i mekani madrac zamijenio sam ne tako udobnim kaučem u dnevnom boravku kako starija kćer ne bi probudila ostalu ekipicu. I onda često imaš snage da u danu "samo" odradiš svoj posao, napraviš par sklekova da ipak ostaneš u kakvoj takvoj formi i ostalo vrijeme posvetiš obavljanju kućanskih poslova, šetnji i igranju s djecom. 

I da u ovim riječima nešto ne ostane krivo shvaćeno, moja partnerica u ovoj tihoj podmorničkoj plovidbi nema ništa više vremena od mene, niti čini išta manje posla od mene, naprotiv.

I tako, na kraju dana, kad ih uspavamo, sjednem, pripremim se za sljedeći dan i tako ispočetka. I nisam uvijek super, i nisam uvijek nasmiješen. Često sam umoran, ali plovim tiho ispod površine duboko zahvalan na svemu što imam. 

Ništa me u životu nije toliko radovalo kao te dvije moje curice i ništa me nije toliko umaralo kao njih dvije, haha. 

To je realnost, sve ostalo su bajke. 

I ponekad se sjetim svih onih roditelja koji su mi kad sam imao jedno dijete govorili kako je s dvoje lakše… I koliko god se trudio ne mogu shvatiti zašto kolege roditelji imaju potrebu muljati drugog kolegu roditelja i poticati stvaranje nerealnih očekivanja.

I tako dok malena odmara u klokanici, dopustio sam sebi da malo kreativnosti poteče u riječi. Isplovio sam na čas na površinu... Bome, pogled je lijep! 😂