3 minutes reading time (519 words)

Povratak prirodi - creska pustolovina

haris-alibegovic-put-malih-koraka-povratak-prirodi-pustolovina-na-otoku-cresu-2018-5

Povratak prirodi jedna je od najboljih stvari koju čovjek može učiniti za sebe ako želi dug, sretan i zdravljem ispunjen život.

20 kilometara prijeđenih na brdskom terenu u 24h bilo je dovoljno za testiranje granica do kojih tijelo ide u ovom trenutku.

Nakon jutarnjih uspona po Cresu, kupanje u moru završilo je grčevima u mišićima. 

U posljednjem spustu pred zalazak sunca, prema rajskoj uvali Lubenice gdje smo prenoćili, koljena su popustila. 

Bilo je bolno i znojno, ali kada sam stupio nogom na tu prekrasnu plažu, bio je to onaj dobar osjećaj kada u trenutku zaboraviš na sve poteškoće. Nakon osvojenih nekoliko creskih vrhova, osvojili smo plažu. 

Zvukovi prirode koji ulijevaju mir i strah u isto vrijeme 

Noć je brzo stizala pa sam bez sjedenja i tako potrebnog odmora, brzinski izvadio iz futrole novokupljeni decathlonski šator te s malom dozom nepovjerenja iščekivao što će biti u pakiranju. Srećom, svi dijelovi bili su na broju i šator sam uz male probleme brzo složio.

Prekrasno noćno zvjezdano nebo bez mjeseca, noćno kupanje u moru prepunom svjetlećeg planktona i umor od cjelodnevnog hodanja nisu bili dovoljni da neutraliziraju neobične zvukove koje je stvarao vjetar na krilima mog i šatora ostatka ekipe. Ni spužva nije uspjela ublažiti kamenje pa je cijela noć protekla uz plitak san i osluškivanje zvukova prirode.

Prvo buđenje, oko tri su sata. Nisam siguran da li je vjetar ili se neka životinjica naslanja na šator tik kraj moje glave. Zaključujem onako u polu snu da je ipak vjetar te unatoč naglom povećanju pulsa uslijed ove nelagodne situacije, uspijevam zaspati.

Drugo buđenje, pet je sati. Tamo negdje na drugom kraju uvale, jedna ovca ili više njih, isprobavale su svoje glasovne mogućnosti. Nakon kratkog "beeeee-tkanja", zaspao sam, ali već u 6 sati zazvonio je alarm.

Otvaram nevoljko vrata šatora, a vani takav prizor i tišina koji te u trenutku napune energijom, a umor i pospanost zamijene nekom neobjašnjivom poletnošću. Ili je to jednostavno od boravka u prirodi. Valjda se tijelo toliko odmorilo samim boravkom u prirodi da je unatoč fizičkim naporima i lošem snu, ostalo u dobroj formi.

Mi smo ta priroda!

Stotine je znanstvenih studija koje govore da nas priroda iscjeljuje, lišava stresa i općenito poboljšava imunološki sustav, ali zar nam uopće trebaju studije da bismo to znali?! Mi smo ta ista priroda samo smo tehnološkim napretkom nazadovali u pokušaju da prirodu zamijenimo "prirodnim" zvukovima iz našeg pametnog telefona...

Uspon prema tihom i neobičnom mjestašcu Lubenice je, uz prve zrake jutarnjeg sunca, prošao puno bolje nego spust, vjerojatno i zbog magnezija koji sam popio pred spavanje.

Cres je predivan otok pun bijelih i crnih ovčica (unatoč crnim Gregor ovčicama, Tele2 signal je loš), ljekovitog bilja, a posebice kadulje i smilja te stanište bjeloglavih supova, koje smo eto srećom imali prilike vidjeti, jer kako je rekao naš vodič, rijetka je to prilika. Kraj ove pustolovine upotpunila je igra jata dupina na otprilike 700, 800 m od trajekta.

Hvala Vlado (Veseli-izleti.com) na odličnoj organizaciji ove male, ali za mene velike pustolovine.

Novi povratak prirodi slijedi uskoro.

Sjeverni Velebit.

Uzbuđen kao malo dijete u iščekivanju najdraže igračke.

Mirim se s tim...
Od mraka špiljskih tunela do vrha neobičnog brda Z...