Njihov izraz je uvijek čista ljubav...

Jučer smo četiri sata proveli u sadnji cvijeća ispred zgrade. Na svojim leđima donio sam 100 kg ukrasnih bijelih kamenčića i 50 l zemlje. Ena, Maja i ja odlučili smo napraviti malu radnu akciju i doprinijeti našim radom zajednici ljudi u zgradi u kojoj živimo.

Nakon završetka posla, iako umorni, bili smo sretni i ponosni što smo proveli zajedničko vrijeme na svježem zraku i napravili nešto korisno i lijepo za sve.

Jutros, prije nego što je kiša počela padati, krenuli smo u šetnju. Čim smo izašli ispred ulaza, zapazili smo da je jedan kamen pomaknut na malenoj stazici od kamenčića koju je Ena složila svojim prstićima i kasnije ponosno pokazivala susjedima koji su prolazili. Blizu mjesta tog pomaknutog kamena, netko je ostavio poruku u obliku bačene cigarete koja je očito i ostala gorjeti ostavljajući onaj svoj prepoznatljivi žuti trag na bijelom kamenčiću.

Ena me pogledala i upitala "Tata, zašto je ovo netko učinio?"

Od naleta emocije ljutnje, nisam joj uspio odgovoriti nego sam samo slegnuo ramenima. Krenuli smo u šetnju, a ja sam se cijelim putem pitao što je to u ljudima tako tužno da čine ovakve stvari.

Na povratku, zastali smo ponovno kraj te bačene, do filtera izgorjele cigarete. Upitao sam ju što misli, zašto je to netko učinio, imajući ovaj put spremno dodatno pojašnjenje cijele situacije. Rekla je da je to napravio netko jako zločest. Nisam potvrdio niti negirao njeno mišljenje, nego se nadovezao rekavši da je to učinio netko tko je jednom davno, isto kao i mi jučer, bio jako vrijedan, a onda je netko drugi pokvario sve to što je napravio. I tako taj čovjek od drugih ljudi nikada nije naučio drugačije se ponašati nego ovako, uništavajući tuđi trud.

Upitao sam ju što ćemo napraviti sada u vezi svega toga. Pogledala me onim svojim sjajnim smeđim okicama i bez ljutnje i razočaranja u glasu, odgovorila da ćemo popraviti i napraviti onako kako je bilo. Spustio sam dlan na njenu glavicu i podragao ju govoreći kako mi je drago čuti takav odgovor.

Nevjerojatno je koliko možemo naučiti od djece samo kada ih pustimo da se izraze. 

Njihov izraz je uvijek čista ljubav jer mislim da vjeruju da je svijet dobar sve dok im mi odrasli ne pokažemo drugačije.

Svijet (svemir) jest dobar, trudim se vjerovati u to iz dana u dan, unatoč ovim malim tužnim ljudima koji čineći ovakve stvari, možda zapravo samo zovu upomoć.

Davno je jedan od najpametnijih ikada među nama, Albert Einstein, rekao:

"Najvažnije pitanje koje možeš sebi postaviti jest da li je svijet prijateljsko mjesto."

Albert Einstein

Odgovor na ovo pitanje odredio je već (i odredit će) mnogo toga u našim životima, htjeli mi to priznati ili ne...