4 minutes reading time (889 words)

Neplanirano putovanje - kanjon Vrženica

put-malih-koraka-haris-alibegovic-kanjon-vrzenica-IMG_6792

Koračam stazom pokraj prekrasnih uvalica nedaleko od mjesta Baška na Krku. Krećemo se prema kanjonu Vrženica. Oblačno je, kišica pada tek toliko da osvježava kao oni raspršivači vode na ljetnim terasama. 

Lijepo je, ali uopće nisam tu. Mislima sam na planini, na Risnjaku gdje smo trebali biti upravo sada da su vremenski uvjeti u Gorskom kotaru povoljniji. Najavljena cjelodnevna kiša rezultirala je odlukom o promjeni plana puta. Prije mjesec dana rezervirao sam mjesto za Risnjak i od tada sam s nestrpljenjem čekao i veselio se toj avanturi. Osim Risnjaka, u planu je bilo posjetiti i Snježnik na 1506 m nadmorske visine. Ali eto, ništa od toga i trenutno sam na Krku, na oko 2-3 m nadmorske visine u nastojanju da prihvatim ovu promjenu dok klišejski u sebi ponavljam da je eto tako trebalo biti.

Nakon nekoliko uvala s pogledom na otok Prvić, skrećemo lijevo kod uvale Vrženica prema istoimenom kanjonu. Staza postaje zahtjevnija, a svakim novim korakom sve manje mislim o Risnjaku.

Život je često kao ovaj dan, nepredvidljiv i promjenjiv

foto: Melania Matijević

Koliko puta napravimo planove koje drugi ljudi ili nepredvidive vanjske okolnosti u sekundi promijene i nađemo se pred izazovom da u kratkom vremenu reagiramo, prigrlimo novi slijed događaja i prepoznamo ga kao priliku da proživimo iskustvo koje će nas obogatiti na neki novi, neplanirani način. 

Stižemo do prve prepreke u kanjonu gdje je trebalo upotrijebiti ruke za prolazak dalje. Dotičem mokri obli kamen i prstima tražim mjesto u stijeni kako bih se uhvatio i popeo. 

Nešto se dogodilo u tom dodiru s kamenom i kao da sam na trenutak osjetio snagu te vode koja je nekad ovdje protjecala i svojom silinom oblikovala ovo kamenito korito.

Odbacujem žaljenje za Risnjakom i onim što je trebalo biti i s neobjašnjivom uvjerljivošću govorim sebi da sam ja taj koji odlučuje o svom iskustvu pa kada je tako, neka ovo bude jedan od najboljih izleta do sada. Sitna kišica nije prestajala pa su nas skliske stijene tjerale na veći oprez. 


​Jedni drugima smo sve više pomagali prilikom prelaska preko kamenih prepreka visokih na dijelovima i do 3 metra. Tko god nije mogao sam, uspio je uz pomoć grupe.

Na jednom dijelu prolazimo kraj ovčje lešine, saznajem od vodiča da ovce ponekad zbog oskudice trave, dolaze do samih rubova iznad kanjona pa ih onda iznenadni udar bure kao lišće otpuhne i strmoglavi u kanjon.

Stižemo do dijela koji više nije prohodan za ljude pa skrećemo i penjemo se prema hrbatu Rebice od kuda sežu pogledi na otok Prvić, Goli otok, a prema istoku se kroz tmurne oblake naziru vrhovi Velebita pokriveni snijegom. Malo dalje, prekrasan je vidikovac prema uvali Vela Luka koju je jedan hrvatski portal proglasio jednom od 8 najaromatičnijih plaža na jadranskoj obali. 

 
Na spustu prema uvali, uključujem se u razgovor u kojem jedna osoba iz grupe, po struci turkolog te prevoditelj dvije knjige Orhana Pamuka koji je 2006. dobio Nobelovu nagradu za književnost, iznosi svoje uvide iz proučavanja židovstva, kršćanstva i islama te iskustva življenja u kulturama potpuno različitima od naše. 

Njegova priča i razmišljanja na neki zanimljiv, rekao bih pozitivno provokativan način pobuđuju na promišljanje. Uz provokativnost često vežemo negativan predznak, ali provokacija može ponekad biti alat da se kod sugovornika izazove reakcija da svoja postojeća uvjerenja preispita i stavi u kontekst sadašnje istine o sebi i svijetu. 

Stižemo na plažu, zbog napetosti u stopalima, skidam obuću i do gležnja ulazim u more. Računam da ću temperaturnim šokovima hladnog mora i donekle toplih kamenčića na plaži, potaknuti jaču cirkulaciju i brže se oporaviti radi lakšeg uspona koji slijedi za sat vremena. 

Na zadnjoj trećini uspona, počinje zatezanje u predjelu kvadricepsa pa stajem nekoliko puta. Prisjećam se savjeta s jednog od prethodnih izleta, kad ne ide u nogama, intenziviraj kretnje ruku naprijed-nazad, diši duboko i gledaj naprijed. Nisam silio tijelo i svakim korakom sam ga osluškivao i bio spreman stati u slučaju da zaista moram napraviti pauzu, ali uspio sam izdržati bez većih problema. Uzimam mobitel i gledam u nevjerici, prešli smo danas 14.5 kilometara vrlo zahtjevnog terena.

Teško je staviti u ovu priču sve te slike doživljaja ovog krajolika, sve te zanimljive razgovore sa zanimljivim ljudima koje sam upoznao na ovom putovanju. Sljedeći put, kada se dogodi da vanjske okolnosti promijene planirano, sjetit ću se kanjona Vrženica, prepustiti se i utopiti u znatiželju prema onome što neplanirano donosi. Takvi događaji su poput neutabanih staza i pružaju priliku da rastemo. 

Žaljenje za onim što se trebalo dogoditi može donijeti samo dodatne frustracije i gomilu drugih negativnih emocija. Neplanirani događaji prisutni su svaki dan kroz svakodnevne situacije kada smo primorani skrenuti s glavne na sporednu cestu.

Ogroman je izazov to prepoznati i zadržati moć sadašnjeg trenutka
Ovdje upiši naslov...

To želim svakome od vas i sebi, da u onim trenucima kada drugi ljudi i okolnosti promijene planirani smjer, a posebno onda kada nas pogodi teški udarac sudbine, pronađemo snagu pogledati prema gore, prema sljedećem vrhu. Uvijek je "dolje" samo stanica prije novog "gore". 

Koliko god se na prvu činilo da bi bilo lakše da je život ravna crta, on to nikad nije jer bi u tom slučaju prestao biti ono što jest, predivna avantura uspona i padova u kojoj otkrivamo heroja u sebi i imamo priliku svaki dan postati bolji čovjek nego što smo bili jučer.

Do neke nove pustolovine...


Ponekad samo 1 navika može biti dovoljna za veliku...
Od ljepote koju doživim u planini često zašutim…