3 minutes reading time (525 words)

I onda, sve se spojilo u jednom trenutku... Triglav

haris-alibegovic-put-malih-koraka-triglav-IMG_3806

I dalje sam bez puno riječi u vezi Triglava… Dugo nešto nije ostavilo takav dojam na mene...
Iskustvo koje te promijeni tako da možeš u trenutku biti svjedok te promjene iz koje si narastao u neku novu verziju sebe. Suočio sam se sa svojim strahom i naučio iz njega toliko toga da jednostavno nije bilo druge nego pustiti taj strah da ode. Ostalo je poštovanje prema planini. Oprez u svakom trenutku. Odabir mjesta fotografiranja samo u sigurnoj zoni (pri tome prvenstveno mislim na završni uspon na Triglav). Uživanje u trenutku.

I nisu mi zasuzile oči na vrhu…to mi je samo bilo lakše i kraće napisati kako u objavi s Triglava tako i u ovom videu. Ja sam zapravo zaplakao od sreće. Doslovce. I nisam brisao suze. Pustio sam da ih vjetar osuši jer ih se nisam sramio. Ipak srećom, osušio ih je brzo, haha, pa sam mogao čistih očiju promatrati tu ljepotu. 

Zaljubio sam se u planine

Nakon povratka, sljedeći dan, moja djevojčica je u igri, spajajući dvije svoje haljinice i nekoliko drugih stvarčica, izradila planinarski ruksak. Oduševila me njena razina kreativnosti i to što sam joj uspio prenijeti tu emociju, tu radost koju sam donio kući s tog puta, s tog vrha.

Zaljubio sam se u planine, to mi je sada potpuno jasno.

Obožavam biti posljednji u grupi kako bih uživao u samoći i povremeno zastao fotografirajući mobitelom te prizore od kojih zastaje dah. 

Obožavam biti u grupi, među ljudima i slušati njihove životne priče.

Obožavam se sagnuti, dotaknuti mokru travu, kamen ili staviti ruku u ledenu bistru vodu.

Obožavam miris oblaka, blato na cipelama i umor u nogama koje me cijeli dan nose planinskim stazama.

Obožavam dijeliti tu radost s visina jer sam onda još više radostan.

Zato pišem 

Dijeljenjem se sve umnožava i raste.

Vjerujem da kad čovjek počne živjeti i dijeliti svoju strast, ta strast ima šanse postati, transformirati se u nešto više. Usudio bih se reći, u nešto veće od nas samih…

Obožavam osjećaj kad stignem na vrh, ali i sve one osjećaje po putu koji vodi do vrha.

Obožavam kad me netko nazove ili pošalje poruku s pitanjem koje planinarske cipele kupiti jer se želi pokrenuti i početi hodati planinama.

Zato izlazim izvan te tzv. zone komfora

Zato izlazim izvan te tzv. zone komfora jer svaka objava meni zaista jest izlazak koliko god se činilo drugačije nakon skoro godinu dana pisanja.

Zato eksperimentiram i dopuštam svojoj kreativnosti da se izrazi i stvara u domeni u kojoj ponekad, zaista ne znam puno.

Zato eto i ovaj filmić… prvi put sam radio tako nešto. Bez znanja i iskustva jedino što sam mogao je onako po osjećaju složiti detalje u cjelinu. Radio sam u programu na računalu za koji nisam pojma imao da se sve to može.

Pojačajte zvuk i što još reći… Zanemarite tehničke nedostatke i uživajte u prizorima.

Neka vas ove slike i video isječci u nizu, praćeni glazbom koja ima dovoljno dramatike za Himalaje i Kilimanjaro zajedno 🙂, povedu u planinska prostranstva Triglava... 

Tko zna, možda se jednom sretnemo… pa koračamo zajedno Putem malih koraka, dijeleći onako usput, ti svoju, a ja tebi neku moju priču...

Od mraka špiljskih tunela do vrha neobičnog brda Z...
Stazama gore iznad moga grada (Medvednica, 33 km)