Kaže moja draga maloprije u razgovoru s prijateljicom "Nitko me ovako trudnu nije ni vidio zbog ove korone".
Prekinuo sam što sam radio i potražio ovu fotku nastalu prije 20-ak dana. S osmijehom je tada pozirala, a ja sam, kao da sam profesionalni fotograf, zauzimao kofol profi poze i birao najbolji kadar. Tada nismo slutili da vjerojatno nećemo ponovno, držeći se za ruke, proći zajedno kroz to prekrasno iskustvo poroda.
Koronaviruse, što zaustavi cijeli svijet, zaustavi i nas da plačemo i smijemo se u isto vrijeme dok to maleno biće prvi put vidi nas, a mi prvi put vidimo njega.
Mirim se s tim.
Onako polako, bez forsiranja...
Prihvaćam i sve ostalo što nosi ova promjena.
Onako polako, bez forsiranja...
Na neizvjesnost i povremeni strah odgovaram meditacijom.
Onako polako, bez forsiranja...
Posljednja 2 dana eksperimentirao sam s Wim Hof metodom disanja jer sam osjetio potrebu da zažmirim…da svjesno dišem…da misli fokusiram na sadašnji trenutak. Bez pogleda unatrag, a posebno bez pogleda u budućnost.
Meditirao sam jučer, jutros ponovio, a sutra ću - već znate odgovor.
Tih 11 minuta dubokog disanja me baš napunilo energijom, osvježilo tijelo i um te dovelo u jedno posebno stanje mira u kojem sam ostao cijeli dan.
Wim Hof je jedan poseban lik, preporučujem od srca:
https://www.youtube.com/watch?v=tybOi4hjZFQ&t=107s
Tko proba, neka javi dojmove, ispod u komentar ili u inbox.
Čuvajte se… i ne zaboravite meditirati, moliti i sve drugo što donosi mir u srcu i ne daje priliku strahu da nas obuzme.