Ono što primjećujem posljednjih dana kada idem po namirnice ili kratko se prošetati je da su ljudi počeli obraćati pozornost na druge ljude. Više ne prolazimo jedni kraj drugih poput duhova.
Doduše, razlog tomu je ponajviše strah od zaraze, ali ne mogu odoljeti i ne reći da se nešto zanimljivo počelo događati... Je li ovo početak jednog novog doba, veće empatije odnosno sposobnosti da prepoznamo, razumijemo i razmjenjujemo osjećaje i emocije s drugima? Da li dolazi vrijeme veće povezanosti među ljudima, doba suradnje nasuprot natjecanju, doba demonstracije ljubavi nasuprot demonstracije djelovanja iz straha?
Ljubav i strah
Postoje učenja koja govore da sve naše odluke, u konačnici, dolaze iz straha ili ljubavi. Zato je veliko pitanje da li ćemo ostati na tome da zbog straha obraćamo pažnju jedni na druge ili ćemo shvatiti da zbog ljubavi prema drugima (i sebi) trebamo obratiti pažnju...
Korona nas je natjerala na fizičku distancu, ali iznad te MASKE koja skriva dio lica, dolazi do izražaja nešto posebno...ljudske OČI... čini mi se da uspostavljamo bolji kontakt, primjećujemo kako se i oči mogu nasmijati... Vidiš li osmijeh u mojim očima? :-)
"Sada smo napokon jednaki kao i svi drugi"
Sve je to u začecima, ali nekako želim vjerovati da se nećemo vratiti na staro kad ova "oluja" prođe. Jesam li zbog toga sanjar - JESAM! Baš kao i John Lennon u pjesmi Imagine i baš me briga što će neki to sanjarenje nazvati naivnošću.
Neki dan u pekari, pitam gospođu koja tamo radi, kakvo im je sada radno vrijeme. Dok mi je dodavala gotovo tijesto za pizzu, kratko je prozborila: "Radimo do 17h. Sada smo napokon jednaki kao i svi drugi".
Pazi... JEDNAKI!!!!!
Trebala nas je poharati pandemija da se ona osjeća jednaka, ravnopravna s drugim trgovcima. Ta njena riječ i sjaj u očima dok ju je izgovarala, uljepšala mi je i večer i večeru. Tu pizzu smo, napravljenu s onim najobičnijim pšeničnim bijelim nezdravim brašnom, nakon serije prethodnih zdravih antikoronavirus jela 🙃, smazali s takvim guštom... jer to tijesto, zamijesile su ruke osobe koja se osjeća napokon jednako, koja je sada zahvaljujući koroni, umjesto u pekari u drugoj smjeni, u kući sa svojom obitelji.