Nakon 5 godina braka ušli smo u fazu autopilota. Nenamjerno, nesvjesno. U svakom razgovoru trudili smo više biti u pravu nego razumjeti jedno drugo.

Oni MI koji su veselo govoreći DA ušli u brak i oni MI nakon 5 godina, nisu više bili isti.

Sve se mijenja.

Priroda se mijenja. Svemir se mijenja. Ljudi se mijenjaju.

Promijenili smo se i mi.

Svatko je odbacio one slojeve sebe koji mu više nisu služili. Dodali smo nove vrijednosti i nekoliko godina životnog iskustva, promijenili smo prioritete...

Kao što auto ide na benzin, tako brak "ide" na ljubav

Kažu ljubav nije dovoljna. Glupost. Ljubav je sve što treba. Ljubav je energija koju dodaješ u vezu ili brak. Ako ne dodaješ… plamen se polako gasi.

Kao što auto ide na benzin, tako brak ide na ljubav. A ljubav je za mene sve. Razumijevanje i poštivanje. Trud i strpljenje. Slušanje da bi stvarno čuo i shvatio, a ne da bi nešto rekao kad onaj drugi završi. Ljubav je pranje suđa kad ti se najmanje da. Ljubav je kad se dijete ranije probudi pa jedan od nas izađe iz sobe tiho na prstima da bi onaj drugi uhvatio još malo sna.

Kažu nakon 5. godine, kriza pokuca na vrata. Mislili smo, na naša neće.

Uz svakodnevne obveze, poslovne i roditeljske, i sve one druge koje dolaze iz brojnih uloga koje igramo u ovim godinama na pragu srednje dobi, zaboravili smo koliko smo MI važan čimbenik uspjeha svih tih drugih uloga.

Prvo smo zaboravili, a onda smo se (ipak) sjetili.

Okrenuli smo se oko sebe, pogledali u budućnost i vidjeli sebe u njoj, jedno kraj drugog.

Ljudi guglaju kako mačku odučiti da grebe po namještaju i kako skuhati savršenu sarmu, ali kad treba tražiti odgovore/rješenja zbog nezadovoljstva u braku, onda okrenu glavu. Nezadovoljstvo postaje još veće... Onda okrenu glavom još jače pa se odjednom nađu u statistici svakog trećeg razvedenog braka u Hrvatskoj.

Amaterizam prve PETarde

Mi smo guglali i pronašli psihološko-pravni priručnik Vodič za sretan brak.

Pitao sam je "Hoćemo naručiti?" - klimnula je glavom.

Knjiga je stigla i odmah smo zajedno pročitali prvo poglavlje uz jutarnju kavu.

Lekcije kroz mudre priče i primjere iz prakse adresirale su naše komunikacijske vratolomije, sjedale na svoje mjesto, rekli bi u narodu, ko' budali šamar.

Od krize do smijeha nije nam trebalo puno.

Sljedećih nekoliko dana, svakom novom lekcijom shvaćali smo kako smo amaterski odradili dolazak prve PETarde braka.

Priznali smo sebi svoju trenutnu situaciju, a onda zajedničkim korakom naprijed ušli u prije svega, period podrške i razumijevanja te jednoglasne odluke da svatko od nas vidi određenu situaciju na svoj način.

2 minute... samo ona i ja..

Danas, ta knjiga stoji među nekoliko drugih odabranih knjiga na udarnom mjestu u dnevnom boravku. Stoji kao podsjetnik da je s vremena na vrijeme prolistamo i sjećamo se da smo odnos MI i da samo ulaganjem u SEBE imamo mogućnost NEŠTO uložiti i u taj odnos. Ne ulaganjem u partnera... Ne korigiranjem partnera…

I za kraj, dijelim jednu našu novu malu naviku.

Zovemo je "2 minute".

Nastojimo svako jutro sastati se u četiri oka, samo nas dvoje, dvije minute fokusa jedno na drugo. Postavljamo jednostavna pitanja i onda samo slušamo. Pusa označava kraj ovog kratkog positive-connection rituala nakon kojeg krećemo, svatko svojim putem, u nove pobjede, u još jedan novi dan.