Ooohoo, baš lijepo, a znate li što stiže?
Znamo (kažem uz smiješak).
Stiže nam curica (izgovaram veselo prepuštajući riječ sugovorniku gledajući ga u oči).
A dobro…
(pogled sugovornika odjednom postaje zbunjen pa uskoro nastavlja)
Ah, nema veze...
Ma glavno da je zdravo…
Ma curice su super…
Ma…
Nevjerojatno, ali to je reakcija većine ljudi kojima kažem da čekamo drugo dijete i da je curica. Neki su, bit ću blag, vrlo nepromišljeni u svom komentiranju "Ah ponovno curica, a bit će muško treći put", "Ah, a sigurno si htio sina". A ovaj komentar mi posebno podigne tlak "Šta je tu je, morat ćeš na popravni".
Dođe mi da se zaderem - heeej, neće biti drugi odnosno treći put, a sve što sam želio je zdravo dijete i točka. Ali nije to moj način pa se radije izderem ovako kroz pisanu riječ pa tu svoju ljutnju transformiram u nešto korisnije za druge i sebe.🙂 Što uistinu znači željeti "samo" zdravo dijete, dobro znaju svi oni koji ne mogu imati djecu i svi oni koji su poput nas prošli kroz iskustvo spontanog pobačaja.
Polako počinjem osmišljavati strategiju odgovoranja u kojem sugovorniku jednostavno neću ostaviti mjesta za komentar koji više odaje dojam da me žali što neću "dobiti" sina nego što mi čestita na tome da ću postati otac još jednog malenog LJUDSKOG BIĆA, malenog životnog UČITELJA koji će me uskoro podsjetiti još jednom na sve one rituale koje sam nekoć radio pa zaboravio.
Još jednom, ponovit ćemo sve iz početka. Od brisanja te malene ukakane slatke guze, uspavljivanja uz gitaru, dugih šetnji u klokanici do šnjofkanja tih malenih buhtlastih nožica i ushićenosti nakon prvih koraka i zubića sjekutića koji se bijele iza malenih gugugaga usnica...
Ako me sretneš na cesti i počnemo razgovor na ovu temu, veseli se sa mnom!
Jer rađa se novi ŽIVOT!
I tako je nebitno što je tom biću među nogama… jedino važno jest da je voljeno i s toliko radosti iščekivano od svoje seke, mame i tate.